Osnovna škola Lapad

Oblik djelomične integracije provodi se redovno u osnovnoj školi i podrazumijeva uključenost učenika s teškoćama u razvoju u obrazovni sustav (npr. laka mentalna retardacija).

Inkluzija učenika s teškoćama u razvoju automatski implicira njihovu djelomičnu integraciju u osnovno školstvo kroz posebnu odgojno-obrazovnu skupinu s jasno izraženim ciljem:

pružanjem pomoći na adekvatan i profesionalan način.

Prema čl. 7. Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (1991.), učenici u posebnoj odgojno-obrazovnoj skupini svladavaju dijelove nastavnog programa (obrazovne predmete po posebnom programu: hrvatski jezik, matematika, priroda i društvo...), a u matičnom razrednom odjelu preostali program (odgojne predmete po redovnom programu uz maksimalnu individualizaciju: tjelesna i zdravstvena kultura, vjeronauk, tehnička kultura, likovna kultura i glazbena kultura).

Odjel djelomične integracije u našoj školi je otvoren u školskoj godini 2020/21. Obzirom da se radi o novootvorenom odjelu zasad imamo jedan razredni odjel (1 raz.)

U tom se odjelu nalaze 3 učenika s teškoćama u razvoju. Učenici svladavaju školski plan i program uz stručnu učiteljicu i pomoćnike u nastavi.

Naš cilj je da djeca koja pohađaju ovakvu vrstu školovanja u našoj školi ostvare svoj maksimalni potencijal i razviju socijalizacijske vještine uz stručnu pomoć.

Uvođenjem Pomoćnika u nastavi cilj je olakšati integraciju učenika s teškoćama u razvoju i povećati njihovu mogućnost upisa u redovne škole. Unapređuje se kvaliteta školovanja djece s i bez teškoća u razvoju u redovnim osnovnim školama, i uz druge preduvjete, inkluzivnu edukaciju.

Dugoročni cilj je postojanje radnog mjesta Pomoćnika u nastavi za učenike s posebnim edukacijskim potrebama u okviru sistema inkluzivne edukacije. Inkluzivna edukacija omogućit će obrazovanje velikog broja djece u svom prirodnom socijalnom okruženju, što će doprinijeti da se što manji broj djece zbog obrazovanja izdvaja iz obitelji.

Uključivanjem djece s posebnim potrebama u redovne škole postiže se i

socijalizacija djece s teškoćama u razvoju

integracija djece s teškoćama u razvoju

bolji stav nastavnika prema integraciji djece s teškoćama u razvoju

odrastanje djece s posebnim potrebama u prirodnoj okolini

prihvaćanje različitosti

razvoj tolerancije

hrabrost u traženju i primanju pomoći od drugih

razvoj kompletne ličnosti

jačanje osobnosti djece s teškoćama u razvoju

jačanje odnosa JA MOGU…

Pomoćnikova uloga pružati ''tehničku pomoć'' djetetu s posebnim edukacijskim potrebama, nastavniku i čitavom razredu, ovisno o potrebama u datom trenutku. Boravak djeteta u školi tako je manje stresan za dijete, nastavnika i čitav razred.

Osoba koja obavlja posao pomoćnika mora imati završenu srednju školu, sklonost ka obavljanju ovog specifičnog posla i dodatnu edukaciju.

Pomoćnikov posao određuje stručni tim škole uz pomoć vanjskih suradnika, ovisno o potrebama učenika s posebnim potrebama. U nekim slučajevima je to pomoć u pisanju, čitanju, vježbanju, objašnjavanju, pomoć pri spremanju torbe, mobilnosti i sl.

Pomoćnik u nastavi je jedan od preduvjeta kvalitetne inkluzivne edukacije.

DUŽNOSTI POMOĆNIKA U NASTAVI

Pomoćnik pruža tehničku pomoć, roditelj ukazuje na posebnosti, a stručni tim škole određuje nivo i količinu podrške koju asistent pruža pojedinom učeniku.

Posao pomoćnika u školi nije biti rehabilitator, radni terapeut ili sl.

Od pomoćnika, zaduženog za učenika s teškoćama u razvoju očekuje se da:

SVAKODNEVNO:

dolazi 10 minuta prije učenika u školu

učenika dočekuje vani, prihvaća ga od roditelja ili organiziranog prijevoza

uvodi u školu, vodi učenika koji hoda uz pomoć, ili vozi u kolicima učenika koji se ne može samostalno kretati

priprema učenika za ulazak u učionicu (pomoć pri skidanju jakne i sl. )

pomaže pri toaleti - specifičnosti objašnjava roditelj

u učionici učenika smješta na mjesto, priprema knjige, pribor,

u dogovoru s učenikom, ili s učiteljem, stručnim suradnikom, zapisuje potrebno gradivo, prepisuje s ploče - važno je upisati ključne riječi, nove pojmove ili postupke u matematici - rukopisom čitkim za učenika, gramatički i pravopisno točno

asistent pomaže učeniku u rukovanju priborom za geometriju ili crta umjesto učenika, također i u likovnom priprema učeniku sav pribor, pridržava ruku učenika

asistent potiče učenika, usmjerava ga na nastavi - pridržava udžbenik, fiksira radne listiće ili bilježnice na podlogu

pomaže pri izvedbi praktičnih radova prema naputku učitelja ina zamolbu učenika

na satu TZK sudjeluje s učenikom u aktivnostima koje učenik može obavljati, ako su aktivnosti za učenika prezahtjevne, asistent će s učenikom na strunjači u jednom kutku dvorane raditi vježbe koje će mu prethodno sugerirati fizioterapeut. (Ukoliko učenik leži na strunjači i okreće se s leđa na bok, puzi, radi aerobne vježbe, ili sl. to je već znatno bolje nego da učenik sjedi u kolicima ili na stolici.)

za vrijeme odmora donosi užinu, odvodi učenika do toaleta ako je potrebno, premješta učenika u drugu prostoriju

na kraju nastave prati učenika do prostorije za objed, ili do defektologa, dok će neke učenike asistent pratiti do prijevoza ili roditelja koji ga vode/voze kući.

POVREMENO:

Očekuje se od pomoćnika praćenje učenika na izvan učioničku ili terensku nastavu (pomoć u kretanju i obavljanju praktičnih radova i sl.)

Sva podrška pruža se u mjeri u kojoj je to potrebno ovisno o sposobnostima učenika i potiče se osamostaljivanje u okviru mogućnosti učenika.

PRILAGOĐENI I INDIVIDUALIZIRANI PROGRAM - ČL. 4 i 5.

Prilagođeni program se odnosi na sadržajnu i metodičku prilagodbu dok se individualizirani pristup odnosi samo na metodičku prilagodbu u radu sa učenicima s teškoćama.

Što to znači? Prilagođeni program uključuje prilagodbu sadržaja: sadržaji se prilagođavaju djetetovim mogućnostima pa npr. prilagodba iz matematike može značiti da učenik sa teškoćama množi samo sa jednoznamenkastim i dvoznamenkastim brojevima, dok vršnjaci (prema nastavnom planu i programu) množe sa peteroznamenkastim brojevima, iz npr. fizike učenik s teškoćama će moći naučiti samo neke od zakonitosti u nastavnoj cjelini i to pojednostavljeno objašnjene i povezane sa konkretnim iskustvom, možda će rješavati samo najjednostavnije zadatke ili uopće neće rješavati zadatke, dok će vršnjaci raditi na kompleksnijim primjerima, formulama, i sl. U hrvatskom se prilagodba može odnositi na drugačiji izbor lektire ili zadatke koji se odnose samo na jedno poglavlje, gramatika će se npr. bazirati na osnovnim pravilima i analizi jednostavne rečenice.... Osim sadržajne prilagodbe, primjenjuju se i prilagodbe u načinima rada i ocjenjivanju, što je identično i za individualizirani pristup. Prema tome, individualizirani pristup se ne odnosi na sadržajnu prilagodbu već na prilagodbu načina rada i zahtjeva prema učeniku.

U individualiziranom pristupu i prilagođenom programu te kod učenika sa čl. 7 prilagođavaju se slijedeći zahtjevi: 1. Zahtjevi s obzirom na samostalnost učenika: stupnjevito pružanje pomoći i podrška pri rješavanju zadataka, rukovanju geometrijskim priborom… 2. Zahtjevi s obzirom na vrijeme rada: predviđanje produljenog vremena za rješavanje zadataka osobito u pisanim provjerama znanja..... 3. Zahtjevi obzirom na način rada: pojedinačno zadavanje zadataka, odabir tipova zadataka po principu lakši-teži-lakši; češće vježbanje i ponavljanje, korištenje kalkulatora..... 4. Zahtjevi s obzirom na provjeravanje: samo usmena provjera ili pružanje mogućnosti da netko drugi čita (učenik s disleksijom); češća provjera znanja u kraćim vremenskim jedinicama i s manjim brojem zadataka ili pitanja u ispitivanju 5. Zahtjevi s obzirom na aktivnost: zajedničko planiranje rada s učenikom, češće promjene aktivnosti; fizičko približavanje učenika izvoru promatranja (konstruiranje, mjerenje…) Uz to, u prezentaciji nastavnih sadržaja koriste se različiti načini, npr

Perceptivno prilagođavanje - primjena ciljanih, jednostavnih, preglednih, interesantnih nastavnih sredstava bez suvišnih detalja (slike, karte, crteži, sheme) - prilagođavanje tiska (povećani razmaci između riječi, rečenica, redova teksta, uvećanje tiska, sažimanje teksta, isticanje pravila podcrtavanjem, označavanje osnovnog prostora za čitanje i

pisanje), - primjereno uključivanje u rad (čitanje na početku teksta, na početku odlomaka), upućivanje na korištenje orijentira pri čitanju (praćenje slijeda čitanja prstom, povlačenje crta pri čitanju), - usmjeravanje na preglednost i čitkost napisanog (razmaci pri pisanju, isticanje pravila, definicija) Individualizacija se odnosi i na drugačiji pristup prema ponašanju učenika koji npr,. ima ADHD, pa, ne može cijeli sat sjediti na mjestu nego se predvide aktivnosti u kojima može ustati, otići u drugi dio razreda, baviti se drugim sadržajima nakon što je završio svoj zadatak (koji je njemu primjeren). Takvog učenika se ne kažnjava negativnim opaskama ili jedinicama zbog nemogućnosti prepisivanja s ploče zbog problema sa pažnjom, zaboravljanja domaćih zadaća, već se primjenjuju postupci koji su navedeni u nalazima ili dodatnim materijalima koji se odnose na djecu npr. sa ADHD-om, disleksijom, oštećenjem vida, sluha ili drugim teškoćama. I jedan i drugi pristup zahtijeva dodatnu pripremu, a za prilagođeni program izradu programa za svakog učenika iz svakog predmeta. Za individualizirani pristup učitelj treba predvidjeti i napisati metode rada. Ocjenjivanje je također važno pitanje. UČENIKA SE OCJENJUJE U SKLADU S NJEGOVIM PROGRAMOM I NJEGOVIM PRILAGODBAMA, a ocjene su od 1 do 5. Ako je učenik negativno ocijenjen ili pretežno ima ocjene dovoljan treba provjeriti kakav je program i kako se primjenjuje. Važno je znati, da svaki učenik obzirom na svoje spoosbnosti i teškoće treba imati SVOJ prilagođeni program ili individualizirani pristup. Individualizirani pristup u nastavi i individualni rad nisu isto. Individualizirani pristup označava načine rada u nastavi sa djetetom u skladu sa njegovim teškoćama, odnosno sposobnostima (npr. uvećani tisak, bold, veći proredi, i sl. za dijete sa teškoćama vida, pretežno usmeno ispitivanje itd. za dijete sa disleksijom, telerancija rada kraće vrijeme za dijete s ADHD-om i tome slično). Individualni rad znači rad u dvoje-stručnjak-učenik, i taj oblik rada se primjenjuje i u rehabilitaciji i u savjetovanju, terapiji...............

Pohađanja djeteta po čl. 4 ili čl. 5 nije nešto čega bi se trebalo sramiti ili izbjegavati, upravo suprotno, to je velika pomoć za svako dijete gdje će mu se olakšati u učenju i svladavanju gradiva, samim time i odbijanjem dobrih ocjena koje će na dijete djelovati stimulirajuće. Treba napomenuti da se oblik školovanja djeteta po čl. 4 ili po čl. 5 ne upisuje u svjedodžbu na kraju nastavne godine.